Stepenice su površina koja se najviše koristi i najviše troši, a istovremeno i mesto gde se najčešće dešavaju padovi. Zato kod kamenih stepenica izbor ne sme da bude samo stvar izgleda. Kamen mora da izdrži svakodnevno hodanje, vlagu, mraz i so na spoljnim stepenicama, a da pritom ne postane klizav i opasan. Pravilno izabrane i ugrađene stepenice od prirodnog kamena traju koliko i sama kuća i daju ulazu utisak kvaliteta. U nastavku objašnjavamo kako se bira kamen za stepenice, koja obrada je bezbedna i gde se prave najčešće greške.
Zašto prirodni kamen za stepenice
Prirodni kamen za stepenice koristi se vekovima, jer podnosi habanje bolje od gotovo svakog drugog materijala. Kamene stepenice ne gube boju, ne ljušte se i ne zahtevaju zamenu posle nekoliko godina. Kod spoljnih stepenica prirodni kamen otporan na mraz ostaje stabilan i posle mnogo zima, dok pojedini drugi materijali pucaju i odvajaju se od podloge. U enterijeru kamene stepenice daju prostoru eleganciju i osećaj čvrstine. Uz pravilnu ugradnju, kamen je jedno od najtrajnijih rešenja za stepenište.
Gazišta i čela, osnovni delovi kamenih stepenica
Svaka stepenica sastoji se od gazišta, horizontalnog dela po kome se hoda, i čela, vertikalnog dela između dva gazišta. Gazišta se najčešće rade od kamena debljine 3 cm, jer podnose opterećenje i udarce, dok čela mogu biti tanja, obično oko 2 cm. Prednja ivica gazišta može blago da prelazi preko čela, što daje lep završetak i olakšava hodanje. Ivica gazišta se obrađuje zaobljeno ili fazno, kako ne bi bila oštra i lomljiva. Kod masivnih stepenica koriste se i puni kameni blokovi, koji su skuplji, ali izuzetno trajni.
Koji kamen izabrati za spoljne stepenice
Kamen za spoljne stepenice mora biti otporan na mraz, sa malim upijanjem vode i dovoljno tvrd da podnese habanje. Najčešće se biraju granit, kvalitetan krečnjak i drugi kompaktni kamen namenjen spoljnoj upotrebi. Kamen koji upija mnogo vode zimi se smrzava iznutra i vremenom puca ili se ljušti. Za ulazne stepenice kuće, stepenice do terase i dvorišna stepeništa, otpornost na vremenske uslove važnija je od izgleda. Pravi izbor kamena na početku sprečava skupe popravke kasnije.
Protivklizna obrada, najvažnija za bezbednost
Na spoljnim stepenicama polirani kamen se nikada ne koristi, jer postaje izuzetno klizav čim se pokvasi ili zaledi. Bezbedne su obrade koje površini daju blagu hrapavost, poput plamene, štokovane, četkane ili pilane obrade. Ove obrade zadržavaju prirodnu lepotu kamena, a istovremeno smanjuju rizik od klizanja. Na ivicama gazišta mogu se izraditi i protivklizni žlebovi, koji dodatno povećavaju sigurnost. Na stepenicama kojima se kreću deca i starije osobe, ovaj izbor je od presudnog značaja.
Kamen za unutrašnje stepenice
U enterijeru izbor je širi, pa se za unutrašnje stepenice često koriste mermer, granit i travertin sa popunjenim porama. Polirani kamen u zatvorenom prostoru daje elegantan izgled, ali na stepenicama se često bira polupolirana ili brušena mat obrada, koja manje kliza i manje pokazuje tragove habanja. Svetlije nijanse čine stepenište vidljivijim i sigurnijim, naročito kod slabijeg osvetljenja. Na mestima gde se ulazi direktno spolja, poput stepenica u hodniku, dobro je izabrati kamen koji podnosi vlagu i prljavštinu sa obuće. Kombinacija kamena i drvenog ili staklenog rukohvata daje savremen izgled.
Pravilne dimenzije stepenika
Udobnost hodanja zavisi od odnosa visine i dubine stepenika. Visina se obično kreće oko 15 do 18 cm, a dubina gazišta oko 28 do 32 cm, pri čemu se koristi pravilo da zbir dvostruke visine i dubine iznosi približno 62 do 64 cm. Svi stepenici na jednom stepeništu moraju imati istu visinu, jer i razlika od jednog centimetra izaziva spoticanje. Kod spoljnih stepenica dubina gazišta može biti i nešto veća, radi sigurnijeg hoda. Ove mere se proveravaju pre ugradnje kamena, kako bi se greške u betonskoj konstrukciji ispravile na vreme.
Pad gazišta i odvod vode
Na spoljnim stepenicama voda ne sme da se zadržava na gazištu. Zato se gazište postavlja sa blagim padom od oko 1 do 2 odsto ka prednjoj ivici, kako bi kiša i otopljeni sneg oticali. Voda koja stoji na kamenu zimi se pretvara u led i čini stepenice opasnim, a istovremeno prodire u fuge i podlogu. Na vrhu stepeništa, kod ulaznih vrata, pad se usmerava od objekta. Na bočnim stranama stepenica postavljaju se završni elementi koji sprečavaju ulazak vode ispod kamena.
Ugradnja kamenih stepenica korak po korak
Ugradnja prirodnog kamena na stepenice počinje proverom betonske konstrukcije, koja mora biti čvrsta, suva i ravna. Kod spoljnih stepenica postavlja se hidroizolacija, kako voda ne bi prodirala u beton. Kamen se lepi fleksibilnim lepkom za prirodni kamen, uz pun namaz po celoj površini, bez praznih mesta ispod ploče. Tačkasto lepljenje ostavlja šupljine u kojima se skuplja voda, pa zimi ploče pucaju ili odskaču. Fuge se popunjavaju materijalom otpornim na mraz, a na kraju se kamen impregnira.
Najčešće greške kod kamenih stepenica
Prva greška je polirani kamen na spoljnim stepenicama, koji zimi postaje prava opasnost. Druga je kamen koji nije otporan na mraz, pa posle nekoliko zima puca i ljušti se. Treća je lepljenje na tačke umesto punog namaza, zbog čega se ispod ploča skuplja voda. Četvrta je gazište bez pada, na kome se zadržava voda i stvara led. Peta je nejednaka visina stepenika, koja izaziva spoticanje. Sve ove greške lako se izbegavaju kada se stepenice planiraju i izvode stručno.
Održavanje kamenih stepenica zimi
Zimi se na kamenim stepenicama posebna pažnja posvećuje posipanju protiv leda. So nagriza pojedine vrste kamena, naročito mermer i krečnjak, i ostavlja bele naslage, pa se umesto soli preporučuju pesak ili sredstva namenjena kamenu. Sneg se čisti plastičnom lopatom, bez metalnih ivica koje grebu površinu. Impregnacija smanjuje upijanje vode i štiti kamen od oštećenja mrazom. Na proleće se stepenice operu blagim sredstvom i pregledaju fuge. Mimaros Stone izrađuje i ugrađuje kamen za stepenice u Beogradu i Srbiji, od gazišta i čela do ivica i završnih elemenata po meri.