
Kada ljudi kažu da žele kamen u kući, mnogi zapravo misle na mermer. Beli mermer sa sivim žilama je slika luksuza već vekovima, od antičkih skulptura do hotelskih predvorja. Ipak, mermer nije za svako mesto, a pogrešan izbor se brzo vidi. Ko planira prirodni kamen u Beogradu za kupatilo, stepenice ili pod, treba da zna po čemu se mermer razlikuje od granita i ostalih vrsta kamena.
Mermer je metamorfna stena koja nastaje kada se krečnjak pod velikim pritiskom i temperaturom duboko u zemlji prekristališe. Zbog toga je gušći i čvršći od krečnjaka, ali zadržava isti osnovni sastav, kalcijum karbonat. Žile u mermeru potiču od drugih minerala koji su se umešali tokom tog procesa. Boja zavisi od tih primesa, pa postoji beli, sivi, crni, zeleni i ružičasti mermer.
Kararski mermer iz Italije je beo ili svetlosiv sa nežnim sivim žilama i jedan od najprodavanijih na svetu. Calacatta i Statuario su skuplje italijanske vrste sa izraženijim, krupnim žilama na čistoj beloj podlozi. Grčki mermer Thassos je gotovo potpuno beo i blistav. U Srbiji je poznat mermer Venčac iz okoline Aranđelovca, beli kamen koji se vadi vekovima i koji se može videti na mnogim javnim zgradama. Na tržištu ima i bež i krem mermera iz Turske, Egipta i Španije.
Granit je magmatska stena koja nastaje hlađenjem lave duboko pod zemljom. Sastoji se od kvarca i feldspata, pa je tvrđi od mermera i otporniji na ogrebotine i kiseline. Mermer je mekši, lakše se obrađuje i ima mekšu, ujednačeniju šaru. Granit se prepoznaje po zrnastom, tačkastom izgledu. Za kuhinjske radne ploče i spoljne stepenice granit je praktičniji, dok mermer pobeđuje u izgledu u kupatilu i enterijeru.
Kalcijum karbonat reaguje sa kiselinama. Kapljica limuna, sirćeta, vina ili soka od paradajza ostavlja na poliranom mermeru mat trag, kao da je neko obrisao sjaj. To nije fleka koja se pere, već nagrizen sloj. Isto važi za mnoga sredstva protiv kamenca u kupatilu. Zato se mermer čisti sredstvima neutralnog pH, a kisela sredstva drže dalje od njega.
Najviše smisla ima u kupatilu, na zidovima, oko lavaboa i na podu sa odgovarajućom obradom. Lepo izgleda na unutrašnjim stepenicama, prozorskim klupicama i u predsobljima. Mermerni podovi u dnevnoj sobi traju decenijama ako se održavaju. Mermerne ploče za trpezarijski sto i komode sve su češći izbor u beogradskim stanovima. Za radne ploče u kuhinji koje se svakodnevno koriste mermer traži mnogo pažnje.
Neke vrste mermera podnose spoljne uslove, ali polirana površina gubi sjaj na kiši i suncu za nekoliko sezona. Kisela kiša i zagađen vazduh u gradu ubrzavaju taj proces. Za spoljne stepenice i terase mermer mora imati neklizajuću obradu, poput štokovanja ili peskarenja. Mnogi zato napolju biraju granit ili travertin, a mermer ostavljaju za unutrašnjost.
Polirani mermer ima ogledalski sjaj i ističe žile. Na podu je klizav kada se pokvasi i svaka ogrebotina se vidi. Brušeni ili honovani mermer ima mat površinu, lakše prikriva tragove i sigurniji je za hodanje. U kupatilima se sve češće bira mat obrada na podu, a poliran kamen na zidovima. Ova kombinacija daje i lep izgled i bezbednost.
Mermer se briše mekom krpom i blagim sredstvom za kamen. Prolivene tečnosti se upijaju odmah, posebno kafa, vino i ulje. Impregnacija mermera smanjuje upijanje fleka, ali ga ne štiti od kiselina. Na nekoliko godina mermer se može ponovo polirati i vratiti mu se sjaj. Pod mermerom u prolaznim zonama dobro je staviti otirač koji zadržava pesak sa cipela.
Cena mermera zavisi od vrste, porekla, debljine i obrade. Retki italijanski mermeri spadaju među najskuplje kamenove na tržištu, dok su neki turski i domaći mermeri pristupačniji. Na ukupnu cenu utiču i sečenje po meri, ivice i ugradnja prirodnog kamena u Beogradu, koja kod mermera traži iskusne majstore. Nepravilna ugradnja može da izazove pucanje ploča ili fleke od lepka.
Mermer je kamen za ljude koji ga vole i znaju sa njim da žive. Na pravom mestu i uz malo pažnje izgleda lepo i posle trideset godina.